Susanna Yoko Henkel jedna je vodećih violinistica mlađega naraštaja. Rođena je u njemačko-japanskoj obitelji glazbenika i počela je svirati violinu s dvije godine, učeći od majke. Učila je i od Conrada von der Goltza i zatim od Rainera Kussmaula, a školovanje nastavila je na minhenskoj Visokoj školi u klasi Ane Chumachenco. Već tijekom studija osvajala je nagrade na međunarodnim natjecanjima, među kojima su Natjecanje „Kraljica Elizabeta“, Mozartovo natjecanje i Natjecanje „Tibor Varga“. Dobitnica je i prvih nagrada Njemačkoga glazbenog natjecanja u Berlinu te Međunarodnoga violinističkog natjecanja u Markneukirchenu. Otad je kao solistica svirala s vodećim orkestrima iz Njemačke, Austrije i Koreje te nastupala na značajnim komornim festivalima. Posvećena je komorna glazbenica, stoga je 2006. u Zagrebu pokrenula ovaj novi festival komorne glazbe. Danas svira na Stradivarijevoj violini »Ex Leslie Tate« iz 1710., koju joj je ustupio privatni vlasnik. Njezino najnovije diskografsko izdanje snimka je Čajkovskijevog koncerta, uživo s Duisburškom filharmonijom.

Violončelistica Jing Zhao rodila se u Pekingu gdje je pohađala Središnji konzervatorij, a studij je nastavila na Tokijskom koledžu za glazbu, na preporuku japanskog violončelista Ryosukea Horija. Zatim je pohađala Karajanovu akademiju u Berlinu pod vodstvom Seijija Ozawe, a učila je i od Maria Brunella i Davida Geringasa te pohađala privatne satove kod Mstislava Rostropoviča i Yo-Yo Maa.
Dobitnica je prve nagrade na važnome Međunarodnom glazbenom natjecanju ARD-a 2005. godine i Nagrade „ExxonMobil“ te je pobjednica japanskoga Natjecanja „Viva Hall“. Surađivala je s dirigentima kao što su Seiji Ozawa, Myung-Wung Chung, ili Riccardo Muti, a komornu je glazbu svirala s brojnim svjetskim umjetnicima, među kojima su i Emmanuel Pahud, Paul Mezer i Eric Le Sage. Jing Zhao je objavila 5 CD-a i jedan DVD, a svira na violončelu Giovannija Grancina iz 1690. koje joj je posudio Lin Kim Min iz SIngapura.

Mladi švedski violončelist Jakob Koranyi već je dobitnik brojnih nagrada i stipendija, među kojima je najnovija Druga nagrada, i Nagrada za najbolju interpretaciju Šostakovičeva Prvog koncerta, na Rostropovičevom natjecanju u Parizu 2009. godine. Dobio je i nagradu Festivala u Verbieru, a kao dobitnik Švedske solističke nagrade, dobio je mogućnost snimiti prvi nosač zvuka s djelima Brahmsa, Brittena i Ligetija, za koji je dobio brojne pohvale. Kao komorni glazbenik, nastupao je s umjetnicima kao što su Yuri Bashmet, Mischa Maisky i Julian Rachlin. Društvo za komornu glazbu njujorškoga Centra Lincoln uvrstilo ga je u svoj Program CMS Two.
Diplomirao u klasi Torleifa Thedéena na Institutu za glazbu Edsberg, a zatim je studirao u Manchesteru i u Kölnu. Danas se usavršava na Visokoj školi za glabu u Hannoveru, u klasi Tilmanna Wicka. Jakob Koranyi svira na violončelu I. Grazianija iz Genove, iz 1752. godine.

Violistica Tomoko Akasaka studirala je violinu na Konzervatoriju Toho te na Akademiji „Liszt Ferenc“ u Budimpešti, a zatim se vratila u Tokio, gdje je počela svirati violu te završila taj studij, ponovno na Konzervatoriju Toho. Danas je asistentica violistice Nobuko Imai, kod koje se usavršava, na Konzervatoriju u Ženevi. Akasaka je dobila prvu nagradu na 12. Japanskom natjecanju klasične glazbe te treću nagradu na 54. Minhenskom međunarodnom glazbenom natjecanju. Dobitnica je i posebne stipendije Zaklade Rohm. Kao solistica i komorna glazbenica svirala je po Europi i Japanu te surađivala s glazbenicima kao što su Mstislav Rostropovič, Heinz Holler, Frans Helmerson, Maurice Bourgue i Antoine Tamestit, svirajući na festivalima Lockenhaus, „Pablo Casals“, Saito-Kinen i drugima te u poznatim koncertnim dvoranama kao što su amsterdamski Concertgebouw, berlinski Konzerthaus, ili tokijska Dvorana Suntory.

Stefan Milenković prvi je put uz orkestar svirao kada je imao pet godina, a već u sedmoj dobio je nagradu na Međunarodnom violinističkom natjecanju »Jaroslav Kozian«. Do šesnaeste je godine već osvajao je nagrade, ili je bio finalist, na svim najvažnijim međunarodnim violinističkim natjecanjima.
Nastupao je s nizom međunarodno priznatih orkestara i radio je s poznatim dirigentima kao što su Lorin Maazel, Daniel Oren, Vladimir Fedosejev, Lior Shambadal, En Shao. Pored glazbeničke karijere, Stefan Milenković aktivan je i u međunarodnom humanitarnom radu. Profesor je na glasovitom Juilliardu, a nedavno je preuzeo i mjesto izvanrednoga profesora violine na Sveučilištu u Illinoisu (Urbana – Champaign). Ove se godine već četvrti put za redom vraća na Zagrebački međunarodni festival komorne glazbe.

Rođen u Parizu, Michael Barenboim počeo je svirati violinu kao berlinski sedmogodišnjak uz profesore Abrahama Jaffea i Axela Wilczoka. Godine 2000., kao petnaestogodišnjak, počeo je svirati u Orkestru Zapadno-istočnog divana, čijim je koncertnim majstorom postao tri godine kasnije. Bio je pomoćni koncertni majstor u Orkestru mladih „Gustav Mahler“, pod ravnanjem Claudia Abbada te je često svirao kao zamjena u Bečkoj i Berlinskoj filharmoniji.
Kao komorni glazbenik, svirao je na svim važnijim festivalim komorne glazbe uz Guza Braunsteina, Nikolaja Znaidera, Daniela Barenboima i druge. Osnivač je i prvi violinist Gudačkoga kvarteta Erlenbusch.

Guy Ben-Ziony u trinaestoj je godini violinu zamijenio violom. U Izraelu mu je, među ostalima, mentor bio Chaim Taub, a violu je diplomirao je u klasama Tabee Zimmermann (Frankfurt) i Tatjane Masurenko (Leipzig). Danas je profesor viole i komorne glazbe na Visokoj glazbenoj školi »Mendelssohn-Bartholdy« u Leipzigu te redoviti gostujući profesor viole na Camerati u Salzburgu pod vodstvom Leonidasa Kavakosa. Traženi je europski violist, stoga često svira u cijenjenim orkestrima, a komornu je glazbu svirao u dvoranama kao što su Carnegie Hall, Wigmore Hall, ili Konzerthaus. Kao solist, svirao je s nizom izraelskih i europskih orkestara, a bio je i član Kvarteta Zapolski u Kopenhagenu. Nastupio je na vodećim svjetskim festivalima komorne glazbe, među kojima su festivali u Lockenhausu, Davosu, Dubrovniku, Chicagu (Ravinia), Jeruzalemu, Moritzburgu i Kronbergu.

Lauma Skride rođena je u Rigi, Latvija, 1982. godine, u glazbeničkoj obitelji. Studirala je u klasi Anite Paze na Glazbenom konzervatoriju Emil Darzins u Rigi te nastavila na Hamburškom konzervatoriju u klasi Volkera Benfielda. Osvajala je nagrade na međunarodnim natjecanjima, kao što su „Valentino Bucchi“, „Maria Canals“ i „UNISA“, a često svira na turnejama po Europi i Aziji, kao solistica, ili nastupajući sa sestrama, violinisticom Baibom Skride, s kojom je nedavno snimila i nosač zvuka, i violisticom Lindom Skride. Nastupala je s brojnim europskim orkestrima.
Debitantski album Laume Skride iz 2006. godine, snimka djela Das Jahr Fanny Mendelssohn, dobio je nepodijeljeno oduševljene kritike i Nagradu «Echo» za debitanta godine. Lauma Skride snima za Sony Records.

Još kao student, 1972. godine, pijanist Pavel Gililov pobijedio je na Državnome pijanističkom natjecanju u Moskvi, čime je započela i njegova solistička karijera. Nagrađivan je i na Chopinovom natjecanju u Varšavi i Viottijevom  Međunarodnome natjecanju u Vercelliju. Godine 1978. Gililov (rođen u Donjecku) emigrira na Zapad i otad svira s najvažnijim svjetskim orkestrima te na svim većim glazbenim festivalima. Danas vodi majstorsku klasu na Visokoj školi za glazbu u Kölnu, predaje na ljetnoj školi salcburškog Mozarteuma te drži seminare diljem svijeta. Umjetnički je ravnatelj i predsjednik žirija cijenjenoga Beethovenovog međunarodnog natjecanja u Bonnu. Gililov je iznimno hvaljeni komorni glazbenik: najviše je nastupao i snimao s Mischom Maiskim, Borisom Pergamenschikowim i Viktorom Tretjakovim.

Maxim Rysanov često je opisivan kao jedan od najboljih i najkarizmatičnijih violista današnjice. Ukrajinac podrijetlom, danas živi u Londonu i nastupa diljem svijeta kao solist i komorni glazbenik, s umjetnicima kao što su Leif Ove Andsnes, Martin Fröst, Vadim Gluzman, Janine Jansen, Gidon Kremer, Mischa Maisky, Viktoria Mullova, Alexei Ogrintchouk, Julian Rachlin, Maxim Vengerov, Denis Matsuev i Ashley Wass te uz najbolje svjetske orkestre.
Uz klasičan repertoar te preradbe skladbi za violu (nedavno je sa Švedskim komornim orkestrom snimio obradu Čajkovskijevih Rokoko-varijacija), rado svira i suvremenu glazbu, a u novije vrijeme i dirigira. Sva tri njegova najnovija albuma uvrštena su na listu „Editor’s Choice“ časopisa Gramophone. Rysanov s velikim zadovoljstvom svira na violi Giuseppea Gudagninija iz 1780. godine, koju mu je posudila Zaklada Elise Mathilde.

U pedeset godina sjajne karijere, a naročito od debija na tadašnjem „Zapadu“, 1976. godine, Litvanski komorni orkestar svirao je u gotovo svim europskim zemljama, diljem južne i sjeverne Amerike, kao i u Japanu, Egiptu i Južnoafričkoj republici. Njihov repertoar seže od djela Mozarta i Bacha do suvremene glazbe te su praizveli i niz suvremenih skladbi napisanih posebno za njih. Godine 1960. osnovao ih je Saulius Sondeckis, koji je sve do 2004. bio umjetnički ravnatelj i šef-dirigent orkestra, a od 2008. tu funkciju obvlja cijenjeni violinist i dirigent Sergej Krilov. Nedavna kritika tvrdi da „...sadašnje izdanje orkestra smjera prema stratosferi...“ (Music and Life – Everywhere), a uz Litvanski komorni orkestar nastupali su velikani kao što su Mstislav Rostropovič, Gidon Kremer, Vladimir Spivakov, Igor Oistrakh, Jevgenij Kisin, Yehudi Menuhin.

Pijanistica Srebrenka Poljak diplomirala je 1993. glasovir u klasi Zvjezdane Bašić, a 1995. postala je najmlađa magistrica Muzičke akademije Sveučilišta u Zagrebu. Na festivalima i majstorskim tečajevima sretala se s velikim umjetnicima i ansamblima kao što su Isaac Stern, Leon Fleisher, Marian Lapšansky, kvarteti Borodin, Emerson i Juilliard, koji su oblikovali njezinu glazbenu osobnost. Kao solistica nastupala je uz Zagrebačku filharmoniju, Simfonijski orkestar HRT-a, Simfonijski puhački orkestar HV-a i Hrvatski komorni orkestar. Od brojnih solističkih recitala izdvajaju se nastupi u koncertnim ciklusima u Hrvatskoj i Sloveniji te na Međunarodnoj glazbenoj tribini u Puli i Zagrebačkim ljetnim večerima. Kao komorna glazbenica, uspješno nastupa s brojnim hrvatskim i inozemnim umjetnicima. Kao članica renomiranog Zagrebačkog klavirskog trija ostvaruje brojne nastupe diljem Europe te osvaja nagrade i priznanja u Hrvatskoj i inozemstvu (Nagrada „Darko Lukić“, Prva nagrada na Međunarodnom natjecanju komorne glazbe u Trondheimu, Druga nagrada i nagrada za najbolji glasovirski trio u Heerlenu, Nagrada „Ivo Vuljević“ i dr.).

Glumac Krešimir Mikić rođen je 1974. godine u Osijeku. Nakon studija glume na Akademiji dramske umjetnosti, dislocirani studij Osijek, radi u HNK u Osijeku od 1997. do 2001. godine, kada postaje član ansambla ZKM. Prvi zapaženi nastup u matičnom kazalištu ostvaruje glavnom ulogom u predstavi Brat magarac, a potom i u predstavama Veliki meštar sviju hulja, Naš grad, Veliki bijeli zec, S druge strane, Galeb. Dobitnik je nagrada na svim važnijim smotrama hrvatskog kazališta: Nagrade Hrvatskog glumišta za najboljeg glumca (četiri puta), nagrada Festivala malih scena u Rijeci, Festivala glumca u Vinkovcima, Marulićevih dana u Splitu. Snimio je dvadesetak filmova, između ostalog Fine mrtve djevojke, Duga mračna noć, Što je muškarac bez brkova?, Put lubenica (za koji je na Festivalu u Puli nagrađen Zlatnom arenom), Volim te, Kino Lika.